Vaša košarica je prazna

Kupovina

komad: 0

Ukupno: 0,00

0

Fotosinteza (osnovni stupanj)

Fotosinteza (osnovni stupanj)

Biljke posjeduju sposobnost pretvaranja anorganskih tvari (ugljikov dioksid i voda) u organski šećer.

Biologija

Ključne riječi

fotosinteza, kloroplast, solarna energija, proizvodnja kisika, katabolički proces, vezivanje ugljikovog dioksida, autotróf, fotosintetski pigmenti, list, svjetlost, ciklus, sunčeva svjetlost, atmosferski plinovi, ugljični dioksid, voda, kisik, dekstroza, glukoza, stoma, biljka, bilogija, biokemija

Povezani dodatci

3D modeli

Princip fotosinteze

  • CO₂ - Ugljikov dioksid anorganska je molekula koja biljci služi za proizvodnju organske molekule, šećera. Biljke su autotrofni organizmi, što znači da iz anorganskih tvari mogu proizvesti organske. Heterotrofni organizmi (životinje i gljive) nemaju tu mogućnost.
  • O₂ - Nastaje kao nusproizvod fotosinteze. Na Zemlji kisik potreban za život heterotrofnih organizama nastaje fotosintezom.
  • Svjetlost - Njegovi dijelovi nazivaju se fotonima. Biljke energiju fotona koriste za stvaranje organskog šećera iz anorganskog ugljikovog dioksida.
  • C₆H₁₂O₆ - Glukoza (dekstroza, grožđani šećer). Biljke je proizvode uz pomoć ugljikovog dioksida i energije svjetlosti.
  • H₂O - Biljka vodu crpi iz tla. Za vrijeme fotosinteze molekule vode raspadaju se na kisik, protone (H⁺) i elektrone (e⁻).

Struktura lista

  • provodni snopići (žile): ksilem - Provodi vodu i mineralne soli. Za vrijeme fotosinteze molekule vode raspadaju se na kisik, protone (H⁺) i elektrone (e⁻).
  • provodni snopići (žile): floem - Provodi organski materijal otopljen u vodi. Šećere koji nastaju za vrijeme fotosinteze dovodi u ostale dijelove biljke.
  • puč (stoma) - Kroz ove otvore ulazi ugljikov dioksid neophodan za fotosintezu u tkivu za asimilaciju i izlazi kisik koji nastaje fotosintezom. Služe i za isparavanje vode iz biljke. Biljka može zatvoriti te otvore, kako bi izbjegla prevelik gubitak vode (isušivanje) koji nastaje isparavanjem.
  • mezofil tkivo za asimilaciju - Njegove stanice sadrže kloroplaste. U njima se odvija fotosinteza. Gornji sloj sastoji se od okomito izduženih stanica, a donji je spužvaste strukture.
  • epiderma - Sastoji se od jednog sloja stanica. Njezine stanice (uz iznimku stanica zapornica puči) ne sadrže kloroplast. Osim zaštite same biljke, njezina je zadaća održavanje kontakta s okolinom.

Fotosinteza

  • provodni snopići (žile): ksilem - Provodi vodu i mineralne soli. Za vrijeme fotosinteze molekule vode raspadaju se na kisik, protone (H⁺) i elektrone (e⁻).
  • provodni snopići (žile): floem - Provodi organski materijal otopljen u vodi. Šećere koji nastaju za vrijeme fotosinteze dovodi u ostale dijelove biljke.
  • puč (stoma) - Kroz ove otvore ulazi ugljikov dioksid neophodan za fotosintezu u tkivu za asimilaciju i izlazi kisik koji nastaje fotosintezom. Služe i za isparavanje vode iz biljke. Biljka može zatvoriti te otvore, kako bi izbjegla prevelik gubitak vode (isušivanje) koji nastaje isparavanjem.
  • stanice mezofila - Sadrži velik broj kloroplasta u kojima se odvija fotosinteza.
  • CO₂ - Ugljikov dioksid anorganska je molekula koja biljci služi za proizvodnju organske molekule, šećera. Biljke su autotrofni organizmi, što znači da iz anorganskih tvari mogu proizvesti organske. Heterotrofni organizmi (životinje i gljive) nemaju tu mogućnost.
  • O₂ - Nastaje kao nusproizvod fotosinteze. Na Zemlji kisik potreban za život heterotrofnih organizama nastaje fotosintezom.
  • svjetlost - Njegovi dijelovi nazivaju se fotonima. Biljke energiju fotona koriste za stvaranje organskog šećera iz anorganskog ugljikovog dioksida.
  • C₆H₁₂O₆ - Glukoza (dekstroza, grožđani šećer). Biljke je proizvode uz pomoć ugljikovog dioksida i energije svjetlosti.
  • H₂O - Biljka vodu crpi iz tla. Za vrijeme fotosinteze molekule vode raspadaju se na kisik, protone (H⁺) i elektrone (e⁻).

Stanica

  • Golgijevo tijelo (aparat) - Igra važnu ulogu u sazrijevanju proteina.
  • endoplazmatski retikulum - Složen sustav membrana koji se nalazi u unutrašnjosti stanice. Sudjeluje u: sintezi proteina, sazrijevanju proteina, sintezi lipida i razgradnji određenih tvari.
  • vezikula - Tvari unutar stanice prenose se u membranskim mjehurićima. Posebna skupinu membranskih mjehurića čine lizosomi u kojima se odvija probava određenih tvari, odnosno razgradnja suvišnih tvari.
  • citoplazma
  • vakuole - Mjehurić u citoplazmi stanice, ispunjen je staničnim sokom. Služi za regulaciju unutarnjeg tlaka stanice (turgora) te skladištenje minerala i razgradnju nepotrebnih tvari.
  • kloroplast - Ovdje se odvija fotosinteza. Biljka iz vodikovog dioksida uz pomoć svjetlosne energije proizvodi šećer.
  • stanična stijenka - Sastoji se od celuloze. Služi kao zaštita stanice, održava njen oblik te učvršćuje tkivo biljke.
  • jezgra - Sastoji se od kromatina, kombinacije DNA i proteina. Stanice životinja, biljaka i gljiva su eukarioti, što znači da posjeduju staničnu jezgru. Prokariotske stanice (bakterije) nemaju staničnu jezgru; njihov DNA nalazi se u citoplazmi.
  • stanična membrana - Membrana od lipida koja okružuje stanicu.
  • stanični kostur (citoskelet) - Igra važnu ulogu u smještaju i kretanju vezikula i organela te osigurava strukturu i oblik životinjskim stanicama koje nemaju staničnu stijenku.
  • mitohondrij - Izvor energije stanice: razgrađujući organske molekule proizvodi ATP. ATP stanicu opskrbljuje energijom.

Animacija

  • CO₂ - Ugljikov dioksid anorganska je molekula koja biljci služi za proizvodnju organske molekule, šećera. Biljke su autotrofni organizmi, što znači da iz anorganskih tvari mogu proizvesti organske. Heterotrofni organizmi (životinje i gljive) nemaju tu mogućnost.
  • O₂ - Nastaje kao nusproizvod fotosinteze. Na Zemlji kisik potreban za život heterotrofnih organizama nastaje fotosintezom.
  • Svjetlost - Njegovi dijelovi nazivaju se fotonima. Biljke energiju fotona koriste za stvaranje organskog šećera iz anorganskog ugljikovog dioksida.
  • C₆H₁₂O₆ - Glukoza (dekstroza, grožđani šećer). Biljke je proizvode uz pomoć ugljikovog dioksida i energije svjetlosti.
  • H₂O - Biljka vodu crpi iz tla. Za vrijeme fotosinteze molekule vode raspadaju se na kisik, protone (H⁺) i elektrone (e⁻).
  • provodni snopići (žile): ksilem - Provodi vodu i mineralne soli. Za vrijeme fotosinteze molekule vode raspadaju se na kisik, protone (H⁺) i elektrone (e⁻).
  • provodni snopići (žile): floem - Provodi organski materijal otopljen u vodi. Šećere koji nastaju za vrijeme fotosinteze dovodi u ostale dijelove biljke.
  • puč (stoma) - Kroz ove otvore ulazi ugljikov dioksid neophodan za fotosintezu u tkivu za asimilaciju i izlazi kisik koji nastaje fotosintezom. Služe i za isparavanje vode iz biljke. Biljka može zatvoriti te otvore, kako bi izbjegla prevelik gubitak vode (isušivanje) koji nastaje isparavanjem.
  • mezofil tkivo za asimilaciju - Njegove stanice sadrže kloroplaste. U njima se odvija fotosinteza. Gornji sloj sastoji se od okomito izduženih stanica, a donji je spužvaste strukture.
  • epiderma - Sastoji se od jednog sloja stanica. Njezine stanice (uz iznimku stanica zapornica puči) ne sadrže kloroplast. Osim zaštite same biljke, njezina je zadaća održavanje kontakta s okolinom.
  • provodni snopići (žile): ksilem - Provodi vodu i mineralne soli. Za vrijeme fotosinteze molekule vode raspadaju se na kisik, protone (H⁺) i elektrone (e⁻).
  • provodni snopići (žile): floem - Provodi organski materijal otopljen u vodi. Šećere koji nastaju za vrijeme fotosinteze dovodi u ostale dijelove biljke.
  • puč (stoma) - Kroz ove otvore ulazi ugljikov dioksid neophodan za fotosintezu u tkivu za asimilaciju i izlazi kisik koji nastaje fotosintezom. Služe i za isparavanje vode iz biljke. Biljka može zatvoriti te otvore, kako bi izbjegla prevelik gubitak vode (isušivanje) koji nastaje isparavanjem.
  • stanice mezofila - Sadrži velik broj kloroplasta u kojima se odvija fotosinteza.
  • CO₂ - Ugljikov dioksid anorganska je molekula koja biljci služi za proizvodnju organske molekule, šećera. Biljke su autotrofni organizmi, što znači da iz anorganskih tvari mogu proizvesti organske. Heterotrofni organizmi (životinje i gljive) nemaju tu mogućnost.
  • O₂ - Nastaje kao nusproizvod fotosinteze. Na Zemlji kisik potreban za život heterotrofnih organizama nastaje fotosintezom.
  • svjetlost - Njegovi dijelovi nazivaju se fotonima. Biljke energiju fotona koriste za stvaranje organskog šećera iz anorganskog ugljikovog dioksida.
  • C₆H₁₂O₆ - Glukoza (dekstroza, grožđani šećer). Biljke je proizvode uz pomoć ugljikovog dioksida i energije svjetlosti.
  • H₂O - Biljka vodu crpi iz tla. Za vrijeme fotosinteze molekule vode raspadaju se na kisik, protone (H⁺) i elektrone (e⁻).

Naracija

Fotosinteza je proces u kojem biljke uz pomoć energije svjetlosti iz anorganskog materijala (ugljikov dioksid) proizvode organski materijal (glukozu). Za odvijanje tog procesa neophodna je voda, a kao nusproizvod nastaje kisik. Zelene biljke iskorištavanjem ugljikovog dioksida i proizvodnjom kisika utječu na pravilan sastav atmosfere.

Fotosinteza se odvija u zelenim dijelovima biljke, odnosno u listovima, a često i u mekanoj stabiljci. Zelena boja biljaka rezultat je velike količine kloroplasta koji se nalazi u tkivu za asimilaciju. A upravo u kloroplastima odvija se fotosinteza.

Ugljikov dioksid, koji je neophodan za proces fotosinteze, u list dospijeva putem puči (stoma), a voda se doprema putem ksilema u provodnim snopićima (žilama). Šećer, koji nastaje u tom procesu, u ostale dijelove biljke dospijeva putem floema u provodnim snopićima (žilama), dok se kisik putem puči oslobađa u atmosferu. No, jedan dio kisika zadržava se u biljci i koristi se u procesu izmjene tvari. Ugljikov dioksid u biljku ne ulazi isključivo iz okoliša, već nastaje i prilikom razgradnje tvari.

Biljke su autotrofni organizmi, što znači da iz anorganskih tvari (ugljikovog dioksida i vode) mogu proizvesti organske (šećer). Potom se šećer unutar biljke pretvara u druge organske tvari. Biljojedi potrebu za organskim tvarima zadovoljavaju unosom biljaka, a mesojedi mesa drugih životinja. Stoga biljke u prehrambenom lancu spadaju u proizvođače.

Povezani dodatci

Efekt staklenika

Kao posljedica ljudske aktivnosti raste koncentracija stakleničkih plinova, što rezultira snažnijim učinkom efekta staklenika te posljedično dovodi do...

Klorofil

Klorofil je fotosenzitivni zeleni pigment koji se nalazi u biljkama. Apsorbira svjetlosnu energiju i tako igra važnu ulogu u fotosintezi.

Voda (H₂O)

Stabilni spoj vodika i kisika, neophodan za život. U prirodi se pojavljuje u sva tri agregatna stanja.

Životinjska i biljna stanica, organele

U eukariotskoj stanici razvile su se brojne stanične organele.

Alfa-D-glukoza (C₆H₁₂O₆)

Jedan od stereoizomera glukoze, točnije D-glukoze.

ATP, ADP

Adenozin trifosfat ili ATP je glavno unutarstanično skladište energije.

Cvijet

Animacija nam pokazuje strukturu tipičnog cveta.

Divlji kesten

Animacija nam pokazuje promjene divljeg kestena tijekom četiri godišnja doba.

Kisik (O₂) (srednji stupanj)

Bezbojan plin, bez mirisa, važan sastavni dio atmosfere, neophodan je za život na Zemlji.

Kruženje kisika u prirodi

Kisik, koji je živim bićima neophodan za život, neprestano kruži unutar Zemljine atmosfere.

Prijenos tvari kroz biomembranu

Animacija prikazuje proces aktivnog i pasivnog prijenosa kroz staničnu membranu.

Proljetne lukovičaste biljke

Upoznat ćemo tulipan, narcis, visibabu i njihovu anatomiju.

Ugljikov dioksid (CO₂) (srednji stupanj)

Plin bez boje i mirisa, teži od zraka. Neophodan u fozosintezi biljaka.

Added to your cart.